Osnovna škola "Podolice" Koprivnica

Nema tog učitelja koji bez knedle u grlu saznaje da će u razredu imati učenika s teškoćama u razvoju. Takav učenik nam treba biti izazov, koliko god se možda osjećamo nesigurni zbog  Marka iz prošle generacije. 

Učitelj još uvijek ima bitnu ulogu u životu djece iz svog razreda, a naročito u životu i radu djeteta s teškoćama. Razumijevanje, empatija, motivacija i načini rada utječu na uspješnost i sreću takvog učenika te njegovo zadovoljstvo školom. Kad svaki dan vidite učenika da ulazi u školu nasmijan, to vam je znak da dobro radite.

U Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (2015) utvrđene su vrste teškoća kojim učenici ostvaruju pravo na primjerene programe i oblike pomoći školovanja. U navedenom pravilniku navodi se orijentacijska lista s vrstama teškoća. Vrste teškoća prema skupinama jesu: 1. Oštećenja vida 2. Oštećenja sluha  3. Oštećenja jezično-govorne-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju 4. Oštećenja organa i organskih sustava 5. Intelektualne teškoće 6. Poremećaji u ponašanju i oštećenja mentalnog zdravlja 7. Postojanje više vrsta teškoća u psihofizičkom razvoju.

Takvi učenici koji pohađaju redovnu školu rade po redovitom programu uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke. Te programe sastavljaju učitelji uz pomoć stručnih suradnika: pedagoga, psihologa, socijalnog pedagoga, u našoj školi.

Prema Pravilniku o osnovnoškolskome obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (2015) program uz prilagodbu sadržaja pojašnjen je kao program koji je primjeren osnovnim karakteristikama teškoće kod djeteta, a u pravilu pretpostavlja smanjivanje intenziteta i ekstenziteta pri izboru nastavnih sadržaja koji su obogaćeni specifičnim metodama, sredstvima i pomagalima. (Zrilić, 2013).

Kod sastavljanja programa za svakog učenika  vodi se brigu o obrazovnim, socijalnim i emocionalnim potrebama učenika.

Na sreću i uspješnost učenika s teškoćama u razvoju (u daljem tekstu Martin) utječu i ostali učenici iz odjeljenja. Pojedini učenici u našem razredu su Martina odmah prihvatili, ni po čemu ga nisu izdvojili kao drugačijeg te ga nisu doživljavali kroz njegove teškoće ili postavljali pitanja zašto kraj njega sjedi jedna teta (pomoćnica u nastavi). Pod odmorom se druže, igraju, u grupnom radu mu postavljaju iste zadatke, prihvaćaju njegove odgovore i priče koliko god oni bili čudni, a ponekad i smiješni. Manji broj učenika ne razumije Martinove reakcije ili ne prihvaća njegovo ponašanje ili razmišljanje. Vjerujem da je samo pitanje trenutka kada će i oni vidjeti Martina drugim očima.

Uz učitelja važnu ulogu ima pomoćnik u nastavi. Martin bez svoje pomoćnice ne može raditi. Treba mu pomoć i njezina podrška na svakom koraku u radu i na svakom predmetu. Pomoćnik u nastavi je produžena ruka učitelja i veza koja se uspostavi između njih dvoje mora biti čvrsta i jasna. Martin treba pomoć, a ne nekoga tko će raditi umjesto njega i za njega. Od prvog dana Martin zna za red i rad i uz takav način rada on svakodnevno napreduje. Ima dana kada je manje motiviran ili umoran, ali zadatak koji se stavi pred njega odradi, jer zna da je to pravilo i da će biti nagrađen za svoj trud. Uglavnom je to pohvala, ponekad bombon, igranje stolnog tenisa, odlazak u knjižnicu pod satom, društvena igra, prijevremeni odmor.....a najvrjednija je njegova reakcija – osmijeh od uha do uha.

Suradnja i podrška roditelja od iznimne je važnosti u radu s djetetom s teškoćama u razvoju.  Svi imamo isti cilj, a na putu do cilja međusobno se moramo nadopunjavati i vjerovati jedni drugima.

I roditeljima i učitelju veliku potporu pruža stručna služba. Svojim znanjem, iskustvom i predanošću pojedinom učeniku, ulijevaju povjerenje  i osjećaj sigurnosti. Oni su upoznati s jakim i slabim stranama učenika te detaljnije poznaju njegove teškoće, a isto tako rade s roditeljima na njihovom osnaživanju te ih poučavaju novim pristupima i odgojnim metodama. Individualno rade s učenikom i rješavaju probleme ukoliko do njih dođe. Martin se veseli druženju s pedagoginjom.

Svako dijete uči i usvaja gradivo prema svojim sposobnostima pa tako i Martin. I on se veseli pohvali i peticama i zato mu treba postaviti jasne ciljeve, ali i razumjeti njegove potrebe te prihvatiti poneke loše dane.

Učenjem od svih nas, Martin razvija socijalne i emocionalne vještine, razvija empatiju te prihvatljivo ophođenje prema vršnjacima i odraslima. Gradi prijateljstva i na taj način se osjeća prihvaćeno i zadovoljno.

Martin je na dobrom putu i trebat će uložiti mnogo truda, ali uz ustrajne i pozitivne osobe oko sebe koji će ga usmjeravati, razumjeti i voljeti može daleko stići i biti sretan čovjek. A to nam je i cilj.                                                                                                                                                                 

Autor teksta: Učiteljica Dragana Kolenko

Literatura:

Zrilić, S., Brzoja, K. (2013). Promjene u pristupima u odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama

Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju(NN 24/2015)

Nema tog učitelja koji bez knedle u grlu saznaje da će u razredu imati učenika s teškoćama u razvoju. Takav učenik nam treba biti izazov, koliko god se možda osjećamo nesigurni zbog  Marka iz prošle generacije. 

Učitelj još uvijek ima bitnu ulogu u životu djece iz svog razreda, a naročito u životu i radu djeteta s teškoćama. Razumijevanje, empatija, motivacija i načini rada utječu na uspješnost i sreću takvog učenika te njegovo zadovoljstvo školom. Kad svaki dan vidite učenika da ulazi u školu nasmijan, to vam je znak da dobro radite.

U Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (2015) utvrđene su vrste teškoća kojim učenici ostvaruju pravo na primjerene programe i oblike pomoći školovanja. U navedenom pravilniku navodi se orijentacijska lista s vrstama teškoća. Vrste teškoća prema skupinama jesu: 1. Oštećenja vida 2. Oštećenja sluha  3. Oštećenja jezično-govorne-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju 4. Oštećenja organa i organskih sustava 5. Intelektualne teškoće 6. Poremećaji u ponašanju i oštećenja mentalnog zdravlja 7. Postojanje više vrsta teškoća u psihofizičkom razvoju.

Takvi učenici koji pohađaju redovnu školu rade po redovitom programu uz prilagodbu sadržaja i individualizirane postupke. Te programe sastavljaju učitelji uz pomoć stručnih suradnika: pedagoga, psihologa, socijalnog pedagoga, u našoj školi.

Prema Pravilniku o osnovnoškolskome obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (2015) program uz prilagodbu sadržaja pojašnjen je kao program koji je primjeren osnovnim karakteristikama teškoće kod djeteta, a u pravilu pretpostavlja smanjivanje intenziteta i ekstenziteta pri izboru nastavnih sadržaja koji su obogaćeni specifičnim metodama, sredstvima i pomagalima. (Zrilić, 2013).

Kod sastavljanja programa za svakog učenika  vodi se brigu o obrazovnim, socijalnim i emocionalnim potrebama učenika.

Na sreću i uspješnost učenika s teškoćama u razvoju (u daljem tekstu Martin) utječu i ostali učenici iz odjeljenja. Pojedini učenici u našem razredu su Martina odmah prihvatili, ni po čemu ga nisu izdvojili kao drugačijeg te ga nisu doživljavali kroz njegove teškoće ili postavljali pitanja zašto kraj njega sjedi jedna teta (pomoćnica u nastavi). Pod odmorom se druže, igraju, u grupnom radu mu postavljaju iste zadatke, prihvaćaju njegove odgovore i priče koliko god oni bili čudni, a ponekad i smiješni. Manji broj učenika ne razumije Martinove reakcije ili ne prihvaća njegovo ponašanje ili razmišljanje. Vjerujem da je samo pitanje trenutka kada će i oni vidjeti Martina drugim očima.

Uz učitelja važnu ulogu ima pomoćnik u nastavi. Martin bez svoje pomoćnice ne može raditi. Treba mu pomoć i njezina podrška na svakom koraku u radu i na svakom predmetu. Pomoćnik u nastavi je produžena ruka učitelja i veza koja se uspostavi između njih dvoje mora biti čvrsta i jasna. Martin treba pomoć, a ne nekoga tko će raditi umjesto njega i za njega. Od prvog dana Martin zna za red i rad i uz takav način rada on svakodnevno napreduje. Ima dana kada je manje motiviran ili umoran, ali zadatak koji se stavi pred njega odradi, jer zna da je to pravilo i da će biti nagrađen za svoj trud. Uglavnom je to pohvala, ponekad bombon, igranje stolnog tenisa, odlazak u knjižnicu pod satom, društvena igra, prijevremeni odmor.....a najvrjednija je njegova reakcija – osmijeh od uha do uha.

Suradnja i podrška roditelja od iznimne je važnosti u radu s djetetom s teškoćama u razvoju.  Svi imamo isti cilj, a na putu do cilja međusobno se moramo nadopunjavati i vjerovati jedni drugima.

I roditeljima i učitelju veliku potporu pruža stručna služba. Svojim znanjem, iskustvom i predanošću pojedinom učeniku, ulijevaju povjerenje  i osjećaj sigurnosti. Oni su upoznati s jakim i slabim stranama učenika te detaljnije poznaju njegove teškoće, a isto tako rade s roditeljima na njihovom osnaživanju te ih poučavaju novim pristupima i odgojnim metodama. Individualno rade s učenikom i rješavaju probleme ukoliko do njih dođe. Martin se veseli druženju s pedagoginjom.

Svako dijete uči i usvaja gradivo prema svojim sposobnostima pa tako i Martin. I on se veseli pohvali i peticama i zato mu treba postaviti jasne ciljeve, ali i razumjeti njegove potrebe te prihvatiti poneke loše dane.

Učenjem od svih nas, Martin razvija socijalne i emocionalne vještine, razvija empatiju te prihvatljivo ophođenje prema vršnjacima i odraslima. Gradi prijateljstva i na taj način se osjeća prihvaćeno i zadovoljno.

Martin je na dobrom putu i trebat će uložiti mnogo truda, ali uz ustrajne i pozitivne osobe oko sebe koji će ga usmjeravati, razumjeti i voljeti može daleko stići i biti sretan čovjek. A to nam je i cilj.                                                                                                                                                                 

Autor teksta: Učiteljica Dragana Kolenko

Literatura:

Zrilić, S., Brzoja, K. (2013). Promjene u pristupima u odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama

Pravilnik o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju(NN 24/2015)