« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
U posljednjih smo nekoliko dana svjedoci zastrašujučih događaja koji su pogodili Beograd te s nevjericom i dubokim suosjećanjem pratimo vijesti i tugujemo za djecom, roditeljima, nastavnicima i svima ostalima.Traumatski događaji mogu imati dugotrajne i ozbiljne posljedice na djecu pa je važno da se pruži podrška kako bi se smanjili njihovi negativni učinci. U društvu i u medijima javljaju se brojne rasprave o tome kako da roditelji pristupe djeci te se javlja određena nesigurnost. Evo nekoliko načina na koje možete pružiti podršku djetetu nakon traumatskog događaja:
1. Pružite osjećaj sigurnosti: Djeca se mogu osjećati nesigurno nakon traumatskog događaja, stoga im pružite osjećaj sigurnosti. To možete učiniti tako što ćete im dati do znanja da su voljeni i da su zaštićeni. Razgovarajte s njime i napomenite im da ponekad mediji daju krivu sliku stvarnosti.
2. Slušajte ih: Djeca će vjerojatno htjeti pričati o tome što se dogodilo i kako se osjećaju. Budite pažljivi slušatelj i dajte im do znanja da ih razumijete. Pokušajte ne ocjenjivati njihove osjećaje ili ih uvjeravati da se ne trebaju osjećati tako.
3. Potaknite ih da izraze svoje osjećaje: Djeca se mogu osjećati zbunjeno nakon traumatskog događaja i ne znaju kako bi izrazili svoje osjećaje. Potaknite ih da to učine na način koji odgovara njihovoj dobi i razumijevanju. To može uključivati crtanje, pisanje, razgovor s nekim ili igranje.
4. Potražite stručnu pomoć: Ako smatrate da dijete treba više pomoći, potražite stručnu pomoć. To može uključivati i savjetovanje kod školskog psihologa, pedagoga, socijalnog pedagoga, liječnika… Razgovarajte s nastavnicima i drugim školskim osobljem kako bi se osiguralo da dijete dobije potrebnu podršku.
Važno je zapamtiti da svako dijete ima jedinstvene potrebe nakon traumatskog događaja i da ne postoji univerzalni pristup koji bi bio primjenjiv za svakog pojedinog djeteta. Ne zaboravimo, neka su djeca ranjivija, osobito ona koja su imala i druga teška iskustva u životu. Ono što vi možete učiniti je da pružite djetetu sigurno okruženje i slušate njihove potrebe.
Vedrana Strmečki, socijalna pedagoginja
U posljednjih smo nekoliko dana svjedoci zastrašujučih događaja koji su pogodili Beograd te s nevjericom i dubokim suosjećanjem pratimo vijesti i tugujemo za djecom, roditeljima, nastavnicima i svima ostalima.Traumatski događaji mogu imati dugotrajne i ozbiljne posljedice na djecu pa je važno da se pruži podrška kako bi se smanjili njihovi negativni učinci. U društvu i u medijima javljaju se brojne rasprave o tome kako da roditelji pristupe djeci te se javlja određena nesigurnost. Evo nekoliko načina na koje možete pružiti podršku djetetu nakon traumatskog događaja:
1. Pružite osjećaj sigurnosti: Djeca se mogu osjećati nesigurno nakon traumatskog događaja, stoga im pružite osjećaj sigurnosti. To možete učiniti tako što ćete im dati do znanja da su voljeni i da su zaštićeni. Razgovarajte s njime i napomenite im da ponekad mediji daju krivu sliku stvarnosti.
2. Slušajte ih: Djeca će vjerojatno htjeti pričati o tome što se dogodilo i kako se osjećaju. Budite pažljivi slušatelj i dajte im do znanja da ih razumijete. Pokušajte ne ocjenjivati njihove osjećaje ili ih uvjeravati da se ne trebaju osjećati tako.
3. Potaknite ih da izraze svoje osjećaje: Djeca se mogu osjećati zbunjeno nakon traumatskog događaja i ne znaju kako bi izrazili svoje osjećaje. Potaknite ih da to učine na način koji odgovara njihovoj dobi i razumijevanju. To može uključivati crtanje, pisanje, razgovor s nekim ili igranje.
4. Potražite stručnu pomoć: Ako smatrate da dijete treba više pomoći, potražite stručnu pomoć. To može uključivati i savjetovanje kod školskog psihologa, pedagoga, socijalnog pedagoga, liječnika… Razgovarajte s nastavnicima i drugim školskim osobljem kako bi se osiguralo da dijete dobije potrebnu podršku.
Važno je zapamtiti da svako dijete ima jedinstvene potrebe nakon traumatskog događaja i da ne postoji univerzalni pristup koji bi bio primjenjiv za svakog pojedinog djeteta. Ne zaboravimo, neka su djeca ranjivija, osobito ona koja su imala i druga teška iskustva u životu. Ono što vi možete učiniti je da pružite djetetu sigurno okruženje i slušate njihove potrebe.
Vedrana Strmečki, socijalna pedagoginja