« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Prema unaprijed dobivenom rasporedu, učenici 8.A i 8.B razreda su 6. i 7.veljače 2023. sudjelovali realizaciji dvodnevne terenske nastave „Posjet osmih razreda Vukovaru“ u pratnji razrednica Maje Jerčinović i Đurđice Lucek, te učitelja Matije Rušaka i Jasminke Fanuko-Polančec.
Prema ustaljenoj praksi prvi je dan rezerviran za predavanja o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar, a nakon toga uslijedio je obilazak muzeja ratne tehnike na otvorenom u sklopu MCDR -a Vukovar.
Popodnevne sate proveli smo u posjetu Gradskom muzeju u dvorcu grofova Eltz te Muzeju Vučedolske kulture koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Žitelji ovoga kraja su još prije pet tisuća godina izgradili izrazito zanimljivu kulturu o čemu svjedoče brojni materijalni ostaci. Vučedolci su imali prvi indoeuropski kalendar na kojem su označena četiri godišnja doba. Prvi su započeli serijsku proizvodnju metalnih predmeta, prvi su izrađivali cipele posebno za lijevu, posebno za desnu nogu, prvi u Europi su imali kola, a posebno su poznati po Vučedolskoj golubici (jarebici).
Uslijedio je fakultativni posjet najpoznatijem simbolu grada – vukovarskom Vodotornju pretvorenom u posjetiteljski centar. Prvi put nakon uređenja i otvorenja uspeli smo se na sam vrh do zastave koja ponosno vijori i kao da priča priču o dvojici hrabrih branitelja koji su se svake noći penjali kako bi iznova postavili novu zastavu, novu metu agresoru.
Cilj ove terenske nastave je upoznati učenike sa zbivanjima u Domovinskom ratu, posebno sa stradanjem i velikim doprinosom Vukovara i Vukovaraca, kako bi zauvijek sačuvali sjećanje na tu žrtvu. Jer,… tko zna što bi bilo da Vukovarci nisu 87 dana držali premoćnu JNA i paravojne postrojbe na istoku Hrvatske.
Najbolje se uči u izvornoj stvarnosti pa smo sljedećeg dana uz stručno vodstvo obišli sva Memorijalna mjesta Vukovara i okolice. Terenski obilazak započeo je filmom o Vukovaru 1991. u Crkvi sv. Filipa i Jakova koja je u ratu bila gotovo potpuno uništena. I danas se može vidjeti Križ ranjenog Isusa, rupe u koje su okupatori postavljali mine, a sačuvan je i pokrajnji oltar u originalnom stanju.
Nastavili smo prema Memorijalnom groblju, mjestu najveće europske masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata gdje smo zapalili svijeću za sve stradale i nestale Vukovarce. Uslijedio je posjet Spomen -domu i mjestu masovne grobnice na Ovčari gdje je pronađeno 200 tijela bolesnika, ranjenika i osoblja Vukovarske bolnice.
Učenici su upijali priču o čovjeku koji je preživio Ovčaru i koji je pokazao mjesto masovne grobnice, opisao što se tamo zbivalo, ali ne želi otkriti svoj identitet. Mjesto je to prepuno tuge i simbolike. Za sve ubijene na Ovčari pomolili smo se i zapalili svijeću.
Put nas je odveo dalje u panoramski obilazak mjesta poput hangara Veleprometa, Kukuruznog puta i Borovo Commercea da bi došli do Trpinjske ceste, poznate kao „Groblje tenkova“ i Spomen-doma hrvatskih branitelja ispred kojeg se nalazi bista legendarnog heroja obrane Vukovara Blage Zadre.
Obilazak Memorijalnih mjesta završili smo posjetom Vukovarskoj bolnici čiji je podrum, u vrijeme rata jedino moguće mjesto za prihvat bolesnih i ranjenih, sada pretvoren u ratni muzej.
Posjet Vukovaru završava Školom mira u rodnoj kući Lavoslava Ružičke gdje se održava i Kviz svih sudionika terenske nastave na kojem su predstavnice OŠ „Podolice“ Dina Markovčić i Anja Rak zauzele odlično drugo mjesto.
Također, za nas je posjet imao i humanitarni karakter s obzirom da su osmaši zajedno sa svojim učiteljima donirali poklon bon od 100 eura Socijalnoj samoposluzi u Vukovaru.
O posjetu Vukovaru mogli bi napisati stotine i stotine redaka, ali najvažnije je da su učenici na ovaj način mogli na izvornom mjestu učiti o najvažnijim povijesnim događajima koji su obilježili hrvatsku povijest, koji se ne smiju zaboraviti i koji moraju biti putokaz kako voljeti svoju domovinu i cijeniti žrtvu ovoga grada za stvaranje samostalne i neovisne Republike Hrvatske.
Učiteljica povijesti:
Jasminka Fanuko-Polančec
Prema unaprijed dobivenom rasporedu, učenici 8.A i 8.B razreda su 6. i 7.veljače 2023. sudjelovali realizaciji dvodnevne terenske nastave „Posjet osmih razreda Vukovaru“ u pratnji razrednica Maje Jerčinović i Đurđice Lucek, te učitelja Matije Rušaka i Jasminke Fanuko-Polančec.
Prema ustaljenoj praksi prvi je dan rezerviran za predavanja o Domovinskom ratu i Bitki za Vukovar, a nakon toga uslijedio je obilazak muzeja ratne tehnike na otvorenom u sklopu MCDR -a Vukovar.
Popodnevne sate proveli smo u posjetu Gradskom muzeju u dvorcu grofova Eltz te Muzeju Vučedolske kulture koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Žitelji ovoga kraja su još prije pet tisuća godina izgradili izrazito zanimljivu kulturu o čemu svjedoče brojni materijalni ostaci. Vučedolci su imali prvi indoeuropski kalendar na kojem su označena četiri godišnja doba. Prvi su započeli serijsku proizvodnju metalnih predmeta, prvi su izrađivali cipele posebno za lijevu, posebno za desnu nogu, prvi u Europi su imali kola, a posebno su poznati po Vučedolskoj golubici (jarebici).
Uslijedio je fakultativni posjet najpoznatijem simbolu grada – vukovarskom Vodotornju pretvorenom u posjetiteljski centar. Prvi put nakon uređenja i otvorenja uspeli smo se na sam vrh do zastave koja ponosno vijori i kao da priča priču o dvojici hrabrih branitelja koji su se svake noći penjali kako bi iznova postavili novu zastavu, novu metu agresoru.
Cilj ove terenske nastave je upoznati učenike sa zbivanjima u Domovinskom ratu, posebno sa stradanjem i velikim doprinosom Vukovara i Vukovaraca, kako bi zauvijek sačuvali sjećanje na tu žrtvu. Jer,… tko zna što bi bilo da Vukovarci nisu 87 dana držali premoćnu JNA i paravojne postrojbe na istoku Hrvatske.
Najbolje se uči u izvornoj stvarnosti pa smo sljedećeg dana uz stručno vodstvo obišli sva Memorijalna mjesta Vukovara i okolice. Terenski obilazak započeo je filmom o Vukovaru 1991. u Crkvi sv. Filipa i Jakova koja je u ratu bila gotovo potpuno uništena. I danas se može vidjeti Križ ranjenog Isusa, rupe u koje su okupatori postavljali mine, a sačuvan je i pokrajnji oltar u originalnom stanju.
Nastavili smo prema Memorijalnom groblju, mjestu najveće europske masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata gdje smo zapalili svijeću za sve stradale i nestale Vukovarce. Uslijedio je posjet Spomen -domu i mjestu masovne grobnice na Ovčari gdje je pronađeno 200 tijela bolesnika, ranjenika i osoblja Vukovarske bolnice.
Učenici su upijali priču o čovjeku koji je preživio Ovčaru i koji je pokazao mjesto masovne grobnice, opisao što se tamo zbivalo, ali ne želi otkriti svoj identitet. Mjesto je to prepuno tuge i simbolike. Za sve ubijene na Ovčari pomolili smo se i zapalili svijeću.
Put nas je odveo dalje u panoramski obilazak mjesta poput hangara Veleprometa, Kukuruznog puta i Borovo Commercea da bi došli do Trpinjske ceste, poznate kao „Groblje tenkova“ i Spomen-doma hrvatskih branitelja ispred kojeg se nalazi bista legendarnog heroja obrane Vukovara Blage Zadre.
Obilazak Memorijalnih mjesta završili smo posjetom Vukovarskoj bolnici čiji je podrum, u vrijeme rata jedino moguće mjesto za prihvat bolesnih i ranjenih, sada pretvoren u ratni muzej.
Posjet Vukovaru završava Školom mira u rodnoj kući Lavoslava Ružičke gdje se održava i Kviz svih sudionika terenske nastave na kojem su predstavnice OŠ „Podolice“ Dina Markovčić i Anja Rak zauzele odlično drugo mjesto.
Također, za nas je posjet imao i humanitarni karakter s obzirom da su osmaši zajedno sa svojim učiteljima donirali poklon bon od 100 eura Socijalnoj samoposluzi u Vukovaru.
O posjetu Vukovaru mogli bi napisati stotine i stotine redaka, ali najvažnije je da su učenici na ovaj način mogli na izvornom mjestu učiti o najvažnijim povijesnim događajima koji su obilježili hrvatsku povijest, koji se ne smiju zaboraviti i koji moraju biti putokaz kako voljeti svoju domovinu i cijeniti žrtvu ovoga grada za stvaranje samostalne i neovisne Republike Hrvatske.
Učiteljica povijesti:
Jasminka Fanuko-Polančec