Osnovna škola "Podolice" Koprivnica

Učenici 4.a, 4.b i 5.b razreda koji polaze izbornu nastavu francuskog jezika proslavili su blagdan Svijećnicu (La Chandeleur) istraživajući francuske običaje: pekli su i kušali palačinke (les crêpes).

Svi su se u petak pitali što se to fino peče u školi..to su bile francuske palačinke. Djelatnici škole su ljubazno ustupili prostor čajne kuhinje učenicima koji su sami pripremili smjesu za palačinke, pekli i kušali svoj fini desert. Naučili su na francuskom jeziku nazive kuhinjskog pribora i sastojaka koji  su nam potrebni za izradu palačinki. Izradili su trojezični plakat o blagdanu Svijećnici na kojem su prikazani simboli tog blagdana. Naučili su zašto baš na taj blagdan u Francuskoj svi peku palačinke. Priča ide ovako nekako...

Jednom davno, u doba Rimljana, bili su neki običaji vezani uz ovo doba godine koji su simbolizirali kraj zime i prizivanje proljeća, sjetve i plodnosti. Prvi običaj koji se veže uz ovu svetkovinu bio je taj da su ljudi palili vatru a kasnije svijeće i morali su paziti da gore cijelu noć. Nakon toga su priređivali procesije sa svijećama po čemu je kasnije taj blagdan i dobio ime (la chandelle - la Chandeleur). Osim tog simbola svjetla i sunca, žitelji su pekli i pogaču od ostatka brašna i jaja koja je kasnije uz neke preinake u receptu postala palačinkom. Svojom bojom i oblikom palačinka simoblizira svjetlo odnosno sunce. Papa Gelazije I je odredio da će se 2. veljače, točno četrdeset dana nakon Božića slaviti krščanski blagdan Svijećnica, prikazanje Isusovo u hramu. Jedna nam priča kazuje kako je taj isti Papa nakon procesije svijeća iscrpljene vjernike častio pogačom od jaja i brašna danas poznatom kao palačinka. Praznovjerni su smatrali da ako ne ispeku palačnke od svih zaliha brašna na dan proslave Svjećnice da im sljedeća sjetva neće uspjeti.

Fun fact (tko zna, možda vam sljedeća informacija zatreba ne nekom sljedećem kvizu):

Kako bi osigurali blagostanje i sreću kroz cijelu godinu, Francuzi moraju okrenuti palačinku u zraku jednom rukom držeći kovanicu u drugoj. A tu prvu palačinku pohraniti na vrh ormara i tamo ostaviti cijelu godinu kako bi ih čuvala od bijede i oskudice. Palačinka se navodno ne pokvari, samo postane jako tvrda.

Mi nismo prvu palačinku ostavili na ormaru čajne kuhinje nego smo ih sve fino pojeli.

Do drugog  francuskog gastro druženja, uživajte u fotografijama.

Madame Ana Kuhar, učiteljica francuskog jezika

Učenici 4.a, 4.b i 5.b razreda koji polaze izbornu nastavu francuskog jezika proslavili su blagdan Svijećnicu (La Chandeleur) istraživajući francuske običaje: pekli su i kušali palačinke (les crêpes).

Svi su se u petak pitali što se to fino peče u školi..to su bile francuske palačinke. Djelatnici škole su ljubazno ustupili prostor čajne kuhinje učenicima koji su sami pripremili smjesu za palačinke, pekli i kušali svoj fini desert. Naučili su na francuskom jeziku nazive kuhinjskog pribora i sastojaka koji  su nam potrebni za izradu palačinki. Izradili su trojezični plakat o blagdanu Svijećnici na kojem su prikazani simboli tog blagdana. Naučili su zašto baš na taj blagdan u Francuskoj svi peku palačinke. Priča ide ovako nekako...

Jednom davno, u doba Rimljana, bili su neki običaji vezani uz ovo doba godine koji su simbolizirali kraj zime i prizivanje proljeća, sjetve i plodnosti. Prvi običaj koji se veže uz ovu svetkovinu bio je taj da su ljudi palili vatru a kasnije svijeće i morali su paziti da gore cijelu noć. Nakon toga su priređivali procesije sa svijećama po čemu je kasnije taj blagdan i dobio ime (la chandelle - la Chandeleur). Osim tog simbola svjetla i sunca, žitelji su pekli i pogaču od ostatka brašna i jaja koja je kasnije uz neke preinake u receptu postala palačinkom. Svojom bojom i oblikom palačinka simoblizira svjetlo odnosno sunce. Papa Gelazije I je odredio da će se 2. veljače, točno četrdeset dana nakon Božića slaviti krščanski blagdan Svijećnica, prikazanje Isusovo u hramu. Jedna nam priča kazuje kako je taj isti Papa nakon procesije svijeća iscrpljene vjernike častio pogačom od jaja i brašna danas poznatom kao palačinka. Praznovjerni su smatrali da ako ne ispeku palačnke od svih zaliha brašna na dan proslave Svjećnice da im sljedeća sjetva neće uspjeti.

Fun fact (tko zna, možda vam sljedeća informacija zatreba ne nekom sljedećem kvizu):

Kako bi osigurali blagostanje i sreću kroz cijelu godinu, Francuzi moraju okrenuti palačinku u zraku jednom rukom držeći kovanicu u drugoj. A tu prvu palačinku pohraniti na vrh ormara i tamo ostaviti cijelu godinu kako bi ih čuvala od bijede i oskudice. Palačinka se navodno ne pokvari, samo postane jako tvrda.

Mi nismo prvu palačinku ostavili na ormaru čajne kuhinje nego smo ih sve fino pojeli.

Do drugog  francuskog gastro druženja, uživajte u fotografijama.

Madame Ana Kuhar, učiteljica francuskog jezika