U posljednjih smo nekoliko dana svjedoci  zastrašujučih događaja koji su pogodili Beograd te s nevjericom i dubokim suosjećanjem pratimo vijesti i tugujemo za djecom, roditeljima, nastavnicima i svima ostalima.Traumatski događaji mogu imati dugotrajne i ozbiljne posljedice na djecu pa je važno da se pruži podrška kako bi se smanjili njihovi negativni učinci. U društvu i u medijima javljaju se brojne rasprave o tome kako da roditelji pristupe djeci te se javlja određena nesigurnost. Evo nekoliko načina na koje možete pružiti podršku djetetu nakon traumatskog događaja:

1. Pružite osjećaj sigurnosti: Djeca se mogu osjećati nesigurno nakon traumatskog događaja, stoga im pružite osjećaj sigurnosti. To možete učiniti tako što ćete im dati do znanja da su voljeni i da su zaštićeni. Razgovarajte s njime i napomenite im da ponekad mediji daju krivu sliku stvarnosti.

2. Slušajte ih: Djeca će vjerojatno htjeti pričati o tome što se dogodilo i kako se osjećaju. Budite pažljivi slušatelj i dajte im do znanja da ih razumijete. Pokušajte ne ocjenjivati njihove osjećaje ili ih uvjeravati da se ne trebaju osjećati tako.

3. Potaknite ih da izraze svoje osjećaje: Djeca se mogu osjećati zbunjeno nakon traumatskog događaja i ne znaju kako bi izrazili svoje osjećaje. Potaknite ih da to učine na način koji odgovara njihovoj dobi i razumijevanju. To može uključivati crtanje, pisanje, razgovor s nekim ili igranje.

4. Potražite stručnu pomoć: Ako smatrate da dijete treba više pomoći, potražite stručnu pomoć. To može uključivati i savjetovanje kod školskog psihologa, pedagoga, socijalnog pedagoga, liječnika… Razgovarajte s nastavnicima i drugim školskim osobljem kako bi se osiguralo da dijete dobije potrebnu podršku.

Važno je zapamtiti da svako dijete ima jedinstvene potrebe nakon traumatskog događaja i da ne postoji univerzalni pristup koji bi bio primjenjiv za svakog pojedinog djeteta. Ne zaboravimo, neka su djeca ranjivija, osobito ona koja su imala i druga teška iskustva u životu. Ono što vi možete učiniti je da pružite djetetu sigurno okruženje i slušate njihove potrebe.

Vedrana Strmečki, socijalna pedagoginja