Vi, poštovani roditelji, morate biti strpljivi i dosljedni u radu i komunikaciji sa svojim djetetom kako biste postigli željeni učinak koji će svima nama olakšati rad. Na taj način, Vaše će dijete dane u prvom razredu provesti bezbrižno i u veselju, a isto će biti i Vama. 

U slučaju da Vaše dijete ima bilo kakvu govornu teškoću - ne izgovara točno ili razumljivo pojedine glasove, nekoliko glasova: r, l, š, č, ć,..., ne razumije ga netko tko nije s njim u kućanstvu odmah potražite pomoć logopeda. Dijete u školu treba doći s čistim, razumljivim i jasnim izgovorom. Svjesne smo da logopeda nema dovoljno i da se termin čeka dugo i zato nakon što pročitate ove smjernice, slušajte i promatrajte pažljivo vlastito dijete. Ako zaključite da je potreban odlazak logopedu, termin dogovorite u najkraćem roku.

Nemojte dijete forsirati da piše slova i brojke. Ako ono to ipak samo želi, svakako mora imati pravilan hvat olovke. Neka što više crta i boji pa izložite njegove radove da ih svi mogu vidjeti. Neka što više koristi škare i izrezuje, neka se što više služi prstima tj. obavlja fine motoričke radnje, npr. od čačkalica slaže neki lik ili možete igrati „Mikado“.

Ne zaboravite dijete pohvaliti za dobro napravljen rad, ali nemojte ni pretjerivati s pohvalama i hvaliti ono što vidite da nije uredno, precizno. Ne ustručavajte se djetetu reći što treba popraviti i svakako recite da znate da ono to može i bolje uraditi. Kritike neka budu konstruktivne uz savjet kako da sljedeći put rezultat bude bolji. Učite dijete da prihvaća savjete. Dijete svakako morate naučiti da uvijek ima prostora za napredak, da nešto neće ispasti savršeno, ali se svejedno treba potruditi i dati najbolje od sebe.

Zašto dijete ne treba pisati? Na pisanje prije polaska u školu, osim učitelja, nitko ne obraća pažnju tj. ne vidi da dijete pogrešno piše slovo, obično odozdo prema gore, a to se kasnije ne da ispraviti pa im je teže spajati pisana slova. U redu je da djeca prepoznaju slova na plakatima, reklamama... igrajte „Kaladonta“, neka rastavljaju riječi na glasove (slova), neka sastavljaju od glasova riječi (z-e-c = zec).  Prvo krenite s jednosložnim riječima (miš, pas, vuk...) i tek kada bez greške mogu sastavljati i rastavljati takve riječi, onda prijeđite na dvosložne riječi (kuća, mama, krevet...), a zatim na višesložne. Ove igre riječima morate svakodnevno provoditi i to po nekoliko puta; kada ste u šetnji, vožnji biciklom, u autu...

Vaše dijete ne smije ove smjernice shvatiti kao kaznu ili „To moraš raditi jer je rekla učiteljica i jer krećeš u školu”. NE! Na taj način mu šaljete negativnu sliku o školi. I svakako ga ne smijete plašiti sa školom „Vidjet ćeš ti kad dođeš u školu...“. O školi se priča pozitivno i realno. Pričajte djetetu što se sve u školi radi, kako izgleda jedan školski dan, koje će obaveze imati kad dođe kući iz škole, prisjetite se nekih svojih zanimljivih i smiješnih dogodovština. Dogovorite s djetetom kako će izgledati njegova soba i kutak za učenje, gdje će držati knjige, koji će pribor trebati. Zajedno tražite školsku torbu po trgovinama.

Neka djeca nisu zainteresirana za crtanje, bojenje, rezanje škarama, prepoznavanje slova, igre riječima. Te novitete morate lagano uvoditi, i svakodnevno. Morate biti uporni. Prvi dan neka igra traje kratko, npr. pet min, i tako cijeli tjedan pa povećajte vrijeme na 10 min. Budite mudri da oni to ne primijete. Povećavajte broj ponavljanja igre tijekom dana. Dogovorite se da ćete poslije igrati neku igru koju ono odabere, ali nikako ne igru na ekranu.

U društvenim igrama nemojte popuštati. Ako se dijete ne zna nositi s porazom, mora ga do polaska u školu znati prihvatiti. U razredu je 20-ak djece koja ne vole gubiti. Ni odrasli ne vole gubiti. Ali svi ponekad izgube. I to je jedino prihvatljivo i u redu. Uz pomoć društvenih igara povećavajte koncentraciju. Jednu igru igrajte barem pola sata. Krenite prvo s manjom minutažom i neprimjetno je povećavajte.

Provodite što više vremena s djetetom, osim igranja spomenutih igara, iznimno je važno razgovarati. Neka Vam ispričaju što su radili, neka prepričaju neki doživljaj, pogledajte zajedno neki film, smijte se, grlite...

Ljeto prije polaska u školu vježbajte samostalno obavljanje higijenskih radnji u zadanom vremenu (obavezno brisanje nosa, pranje ruku, samostalan odlazak na wc, samostalno odijevanje). Neka dijete nauči vezati vezice. Podijelite tu radnju na nekoliko faza. Na novu fazu prelazite tek kad je usvojena prethodna i sve prije ponavljate: 1. isprepleti vezice i zategni, 2. složi mašnu, 3. slobodnom vezicom obgrli mašnu, provuci i zategni. Ponavljati svaki dan kako bi se vezice dobro zategnule.

Vaše dijete svakako mora znati i imati granice u ponašanju. Postavljanje granica i pravila ponašanja pomažu Vašem djetetu pronaći mjesto u svakoj zajednici u kojoj se nalazi ili će se naći: obiteljskoj, školskoj, sportskoj... Niste manje uspješan roditelj ako djetetu u opravdanoj situaciji kažete NE ili NE MOŽE. Naprotiv, djeca TREBAJU pravila, usmjeravanje i dosljednost.

Najveća je zabluda da je dijete spremno za školu ako je „pametno”, zna čitati ili pisati. Veliku ulogu u snalaženju u školi imat će emocionalna spremnost djeteta na prihvaćanje novih pravila, obaveza i odgovornosti, što znači da želi raditi, spremno je sjediti i slušati,  prihvaća neuspjeh, strpljivo je, slijedi upute.

Vaše će dijete biti jedno od 20-ak djece u razredu i stoga ono, a i vi, morate biti spremni na to da ne može sva pažnja i svaka aktivnost biti usmjerena samo na jedno, vaše, dijete. Vaše dijete, kao i Vi, s time mora biti upoznato i toga svjesno. Poštivanje reda u razgovoru, prihvaćanje druge djece i različitosti, bit će osnova za dobro funkcioniranje učenika u razredu kao cjelini.

Ako primijetite da je Vaše dijete previše razdražljivo ili osjetljivo, teško se nosi s novim situacijama, razgovarajte s njim. Potražite pomoć, informirajte se, i djelujte odmah. Također, morate biti spremni prihvatiti drugačije viđenje ponašanja Vašeg djeteta u novom okruženju. Osoba koja će, uz Vas, provoditi najviše vremena s Vašim djetetom je učiteljica. To je velika odgovornost za obje strane, ali i iskaz povjerenja. Ako imate bilo kakvih nedoumica, s potpunim se povjerenjem obratite učiteljici osobno. Samo otvorenim razgovorom ćete pronaći najbolje rješenje za sve uključene strane.

Vlastito dijete svakom je roditelju centar svijeta, ali svakako morate biti svjesni djetetovih mogućnosti i njegova ponašanja. Naročito je to važno u slučajevima kad se dijete ponaša drukčije od onoga na što ste navikli jer se i samo pokušava uklopiti u mozaik djece u razredu. Prevelika očekivanja vjerojatno će rezultirati frustracijama kod pojedine djece koje se često prenose i na ostalu djecu u razredu. Nastojte stoga svoje dijete vidjeti realno, radite na tome da prihvatite njegove sposobnosti, ono nije vi, i nikako nemojte raditi stvari umjesto njega. Tu svakako vrijedi izreka „Radite mu medvjeđu uslugu“. Nemojte se zavaravati da učiteljica neće primjetiti da ste Vi nešto nacrtali ili izrezali ili zalijepili ili napisali. Time dovodite i sebe i svoje dijete u vrlo neugodnu situaciju. A to primjećuju i ostala djeca u razredu.

Učenici prvog razreda trebaju Vašu pomoć i kontrolu onoga što rade. S vremenom i postepeno, vodit ćete svoje dijete ka osamostaljenju u izvršavanju obaveza, uz provjeru učinjenoga i podršku. Na tom putu pomoći će Vam učiteljica. Učiteljica želi i hoće pomoći, i Vama i Vašem djetetu, stoga bez zadrške slušajte njene savjete i slijedite smjernice koje ste dobili.

Ne kupujte velike i teške torbe. Ne kupujte velike pernice sa dva ili tri zatvarača. U pernici trebaju biti barem tri olovke, dobra gumica, zatvoreno šiljilo i drvene bojice.

Udžbenici će učenike dočekati u školi prvi dan nastave, a isto tako radne bilježnice i bilježnice. Trebate kupiti čvrste (ne trebaju biti kožne) tenisice sa svijetlim potplatom.

Ako ovim pismom nismo odagnali Vaše nedoumice, slobodno nam se obratite na

mail: ured@os-podolice-koprivnica.skole.hr

Hvala na razumijevanju i srdačno Vas pozdravljamo do susreta u prvom. razredu!

                                                        Učiteljice razredne nastave OŠ „Podolice“