Učenici, roditelji, učitelji i ostalo osoblje škole upalili su svijeće u obliku Križa na ušću Vuke u Dunav i na trenutak su u mislima bili sa svima onima koji su svoje živote dali za slobodnu i neovisnu Hrvatsku.

Učenici osmih razreda, noseći i utaknuvši u zemlju bijele križeve, pripremili su dirljiv performans nastao na temelju Priča o ratu Siniše Glavaševića pod nazivom „Aleja uspomena“. Tekstove su čitali Ivan Andrašec i Tara Ciler (8.a) koja je ujedno i autorica teksta „Čujem te, Siniša“.

Nakon njih, priču o tom iznimnom heroju koji se za Vukovar borio srcem i riječima ispričali su Emanuel Oberan i Tara Vrbančić (5.a) , a Marta Žužul (4.b) interpretirala je tekst Stjepana Lice „Život je tako dobar“.

U završnom dijelu, s vukovarskim križevima na ušću Vuke u Dunav, Ovčari, Memorijalnom groblju i nezaobilaznim Vodotornjem kao mjestima sjećanja upoznali su nas Mali turistički vodiči.

Prisutnima se obratila i ravnateljica Helena Knežević zahvalivši na dolasku i pripremi programa. Ponovila je svima poznate riječi kako oprostiti možemo, ali zaboraviti ne smijemo. Mali doprinos tome sjećanju dala je  i naša škola.

Za program u povodu Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i žrtvu Vukovara i Škabrnje učenike su pripremali učitelji: Martina Trešćec Godek, Saša Špoljarić, David Rožmarić, Dragana Kolenko i Jasminka Fanuko-Polančec, dok je skicu križa za lampaše nacrtao učitelj Darko Markić. Dan sjećanja obilježili smo i likovnim radovima, trodimenzionalnim golubicama, vodotornjevima i prigodnim panoima u prostoru škole.

Tekst: Jasminka Fanuko Polančec

Foto: Lukas Tkalec