Dan sjećanja na žrtve domovinskog rata za njih je bio prilika da svoju kreativnost i vještinu iskoriste kako bi izradili nešto posebno. Stjepan Novogradec i Joakim Husajna izradili su simbol hrvatskog zajedništva, vukovarski vodotoranj, visok 120 centimetara.

- Učiteljica Tijana Martić na tehničkom nam je rekla da izradimo neki od simbola Vukovara kako bismo obilježili Dan sjećanja. Pogledali smo se i to je bilo dovoljno. Već na satu smo znali da ćemo zajedno napraviti nešto posebno – kažu dečki.

I zaista, vodotoranj koji su izradili od gipsanih ploča impozantan je. Radili su ga uz pomoć Stjepanovog tate Darija koji je dečkima dao potrebne savjete i upute da bi svoj naum proveli u djelo. Ploče su prvo rezali kako bi odgovarale nacrtu, zatim ih lijepili i na kraju su cijeli toranj uredno obojali.

- Od izrade nacrta do konačnog, gotovog tornja, trebalo nam je pet dana. Kad smo ga vidjeli gotovog bili smo jako sretni - ponosni su Joakim i Stjepan. U školu su ga dovezli uz pomoć kombija koji vozi Stjepanov otac.

Dečkima osmijeh ne silazi s lica kad pričaju o vodotornju koji je njihov prvi zajednički rad. Obojica i samostalno izrađuju razne stvari pa je Joakim tako već izradio stolac za pecanje, a Stjepan je izradio klupicu. Iako su tek u petom razredu, obojica već razmišljaju o budućnosti.

- Dobro nam ide kad nešto izrađujemo. Precizni smo, imamo ideje, strpljivi smo i spremni smo poslušati savjet koji dobijemo od nekog iskusnijeg. Znamo da je možda još rano za to, ali sad mislimo da bismo htjeli ići u srednju školu za građevinske tehničare, da naučimo još puno toga i da ta naša spretnost preraste u znanje i prednost – kažu Stjepan i Joakim.

Nakon vodotornja koji su izradili, uopće ne sumnjamo da će dečki biti još više talentirani kad porastu. Upornost i želja za stjecanjem znanja koje sad već pokazuju pomoći će im i pogurati ih na putu do uspjeha. U školi se veselimo svim budućim radovima koje ova dvojica izvrsnih mladića imaju na umu i sigurni smo da će uz potreban trud i malu pomoć svoje naume i ostvariti.

Tekst i fotografije: Tena Pobi, Lukas Tkalec, Leona Frantal