Prevoditelj je kao duh u tekstu; ako je dobar za njega se ni ne zna. Ako o njemu pričamo, to obično znači da nam je kod prijevoda nešto zasmetalo – riječi su kojima je posao prevoditelja učenicima sedmih razreda naše škole objasnio Matija Ivačić, prevoditelj češkog jezika.
Ovog Koprivničanca pozvali smo u školu u goste u povodu Mjeseca hrvatske knjige, a tijekom druženja smo saznali brojne zanimljivosti. Matija radi kao docent na Katedri za češki jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Komparativnu književnost te češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu je diplomirao 2008., a doktorirao je 2014. godine.
- Oduvijek sam volio književnost i čitanje. Čitanje je vrlo važno; ne samo za posao prevoditelja, već iz raznih drugih razloga – od obogaćivanja vokabulara, do učenja, produbljivanja mašte; ma nema toga za što čitanje nije važno. Prevodio sam isprva sam za sebe, a onda se pokazalo i da sam dobar u tome i danas mogu reći da je to posao u kojem, uz svoj posao na fakultetu, uistinu uživam – rekao je Ivačić.
Učenicima je objasnio kako funkcionira proces prevođenja. Objasnio im je rokove i nužnost poštivanja istih. Mnoge je zanimalo je li posao prevoditelja dobro plaćen ili je ipak riječ isključivo o „guštu“ pa je bilo riječi i o tome.
- Preveo sam dosad 12 knjiga i imam tu sreću da mogu birati što ću prevoditi. Prevodim samo s češkog na hrvatski jer to smatram da mogu i znam na razini koja je dovoljno visoka – kaže Matija. Dodaje da mu je lakše prevoditi prozu od poezije, naročito stihova u rimi, ali sve ima svojih draži.
Za kraj je s učenicima i nastavnicima na susretu podijelio nekoliko zanimljivih činjenica o Češkoj: najlonke, šećer u kocki, plastični eksploziv Semtex samo su neki od izuma koje je svijetu darovala Češka. Naučili smo i kako se kaže dobar dan, volim te, bok, a probali smo i izgovoriti neke češke jezikolomke što nas je sve dobro nasmijalo.
[
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]
Prevoditelj je kao duh u tekstu; ako je dobar za njega se ni ne zna. Ako o njemu pričamo, to obično znači da nam je kod prijevoda nešto zasmetalo – riječi su kojima je posao prevoditelja učenicima sedmih razreda naše škole objasnio Matija Ivačić, prevoditelj češkog jezika.
Ovog Koprivničanca pozvali smo u školu u goste u povodu Mjeseca hrvatske knjige, a tijekom druženja smo saznali brojne zanimljivosti. Matija radi kao docent na Katedri za češki jezik i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Komparativnu književnost te češki jezik i književnost na Filozofskom fakultetu je diplomirao 2008., a doktorirao je 2014. godine.
- Oduvijek sam volio književnost i čitanje. Čitanje je vrlo važno; ne samo za posao prevoditelja, već iz raznih drugih razloga – od obogaćivanja vokabulara, do učenja, produbljivanja mašte; ma nema toga za što čitanje nije važno. Prevodio sam isprva sam za sebe, a onda se pokazalo i da sam dobar u tome i danas mogu reći da je to posao u kojem, uz svoj posao na fakultetu, uistinu uživam – rekao je Ivačić.
Učenicima je objasnio kako funkcionira proces prevođenja. Objasnio im je rokove i nužnost poštivanja istih. Mnoge je zanimalo je li posao prevoditelja dobro plaćen ili je ipak riječ isključivo o „guštu“ pa je bilo riječi i o tome.
- Preveo sam dosad 12 knjiga i imam tu sreću da mogu birati što ću prevoditi. Prevodim samo s češkog na hrvatski jer to smatram da mogu i znam na razini koja je dovoljno visoka – kaže Matija. Dodaje da mu je lakše prevoditi prozu od poezije, naročito stihova u rimi, ali sve ima svojih draži.
Za kraj je s učenicima i nastavnicima na susretu podijelio nekoliko zanimljivih činjenica o Češkoj: najlonke, šećer u kocki, plastični eksploziv Semtex samo su neki od izuma koje je svijetu darovala Češka. Naučili smo i kako se kaže dobar dan, volim te, bok, a probali smo i izgovoriti neke češke jezikolomke što nas je sve dobro nasmijalo.
[
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]