Drugi je dan aktivnosti u samoj školi IC Bossi protekao veselo. Naučili smo ponešto francuskog jezika: reći kako se zovemo, koliko godina imamo, odakle smo, kojim se sportom bavimo, kako se osjećamo danas, te smo razgovarali o hrani koja potječe iz Francuske.
Na satu prirode, tj. biologije ekstrahirali smo DNK iz kivija i moramo se pohvaliti da je svaki par učenika, (a i nastavnice) u tome bio uspješan!
Nakon kratkog odmora, s obzirom na kišu iz učionice smo čuli crtice iz povijesti grada pa nakon kiše njime i prošetali i razgledali znamenitosti.
Po povratku u školu, učenici su poslušali probu orkestra/školskog benda i pomogli im se zagrijati svirajući na udaraljkama.
Slijedi nekoliko crtica o povijesti grada:
Busto Arsizio sagradili su Rimljani u dolini rijeke Po, na cesti koja je povezivala Lago Maggiore i Milano. Ime grada dolazi od riječi busto čije značenje nije posve jasno i arsicium = spaljeno/suho, jer je tijekom povijesti od doba rimljana i Langobarda do 18. st. više puta stradavao u požarima. Jedan je od važnijih spomenika statua Djevice Marije u istoimenom svetištu koja ne samo da je ostala sačuvana, već je iz požara izašla podignute ruke, kao da želi reći “STOP”. Osim navedene, ovaj grad ima još 10ak prelijepih crkava, a najviše nas se dojmila crkva Sv. Ivana apostola uz koju su u osuariju (kosturnici) izložene lubanje stradalih od kuge, koja je uz požare bila druga pošast koja je stoljećima harala sjeverom Italije i više puta upola smanjila broj stanovnika.
No, nije sve bilo tako crno. Već u 14. stoljeću rijetka je bila kuća bez tkalačkoga stana, a tijekom industrijskih revolucija, Busto je zahvaljujući industriji (primarno štavljenje kože, pamuk i svila) prozvan talijanskim Manchesterom. Najljepše je svjedočanstvo bogatstvu industrijalaca Vila obitelji Ottolini-Tosi, vlasnika tvornice pamuka, završena 1902. godine. Osmislio ju je slavni ovdašnji arhitekt Camillo Crespi Balbi, a rađena je od klesanog kamena i opeke, ukrašena mramorom i vitrajima, oslikanih zidova. Izvana je kovana željezna ograda i figurativni ukrasi, te nekoliko statua. Nažalost, nije otvorena za posjetitelje, jer je većim dijelom u iščekivanju restauracije, a manjim glazbena škola.
Danas je ovaj grad moderno industrijsko i trgovačko središte s više od 83 000 stanovnika, smješteno u jednom od najindustrijaliziranijih područja u Europi, Alto Milaneseu, i u širem industrijskom trokutu Milano-Torino-Genova.
Ivana Polančec i Đurđica Lucek
