Ovogodišnji Dan obrazovanja obilježili smo kvizom s lovcima iz „Potjere“ i „Superpotjere“, Moranom Zibar i Krešimirom Sučevićem-Međeralom. Osim što su učenici viših razreda te roditelji i djelatnici škole odmjerili snage u znanju, svaki u svom kvizu, polaznici B1 aktivnosti Novinarska grupa, Foto grupa i Volimo kviz iskoristili su priliku za razgovor s Moranom i Krešom.

Kroz intervju Lovre Čička saznajte o čemu su sve lovci pričali s učenicima.

Pitanje: Postoji li neko područje pitanja koje vam je slaba točka?

Krešo:  Za mene je to film i generalno moderna pop kultura, superjunaci… – odgovorio je Krešo, dok je Morana: Moje bolne točke su nogomet i računanje te općenito pitanja o sportu.

Pitanje: Jeste li ikad znali odgovor na neko pitanje, ali ste ipak posumnjali u sebe?

Morana: Često mi se to zna dogoditi, a ponekad se zapitam zašto su baš ti odgovori ponuđeni. Čim je više izbora, lakše se zapetljaš.

Krešo: Da, bilo je situacija. Često mi se vidi na licu da sam iznenađen pitanjem, pa bezveze odaberem neki odgovor i na kraju je točan.

BRZINA, STRES, SAMOPOUZDANJE

Pitanje: Je li bitnija brzina ili hladna glava?

Morana: Idealno bi bilo oboje, ali bih ipak rekla smirenost. Radije bih išla polako makar ne stigla, nego da govorim gluposti zbog nervoze.

Krešo: Ja bih ipak rekao brzina jer se ona zapravo i boduje, a sa smirenošću nema rezultata.

Pitanje: Kako ostanete smireni kad znate da vas gleda cijela država?

Krešo: Uopće ne razmišljam o tome, nemam osjećaj da se to snima. Čak i da se dogodi neka glupost, to se može izrezati. Znali smo govoriti puno glupih odgovora pa se nije prikazalo.

Morana: Ja sam ipak malo manje smirenija od Kreše, mene uvijek malo uhvati trema, ali najmanje razmišljam o kameri i o tome da me ljudi gledaju. Više razmišljam hoću li biti dovoljno dobra, na ostalo se naviknem.

Pitanje: Može li se kvizaški mozak uopće ugasiti? Vidite li ponekad nešto i pomislite da bi baš to moglo biti na kvizu?

Morana: Meni se to stalno događa, mislim da zapravo nikad ne možeš ugasiti kvizaški mozak. Pored kreveta imam bilježnicu u koju zapisujem pitanja koja mi odjednom padnu na pamet, čak i u snu.

Krešo: Ja malo drugačije razmišljam. Ne pomislim da bi to možda moglo biti na kvizu, već da bi mogla biti dobra informacija za pitanje koje ću ja nekom postaviti. Zna mi se dogoditi da nešto čitam, a da uopće ne obraćam pažnju na ključne informacije.

Samopouzdanje u kvizu jako je važno, kažu lovci, ali treba biti oprezan.

– Samopouzdanje može biti opasno, ako imaš tu neku autoritativnost. To mi se jednom dogodilo kad sam bio na pub kvizu, gdje su ostali članovi ekipe toliko vjerovali mojoj procjeni da nisu ni pogledali što sam napisao. Kad se ispostavilo da sam pogriješio, razočarali su se. Mislim da ipak treba postojati neka količina nesigurnosti – rekao je Krešo.

PLANIRAJU ZAJEDNIČKI TV PROJEKT

Biti lovac u „Potjeri“ za Moranu nije svakodnevni posao, već samo mali dio posla. Inače se bavi prevođenjem, pisanjem, turizmom, a ponekad i sastavljam pitanja za kvizove. Kod Kreše je situacija nešto drugačija pa se on tako uglavnom bavi kvizovima, a ponekad nešto prevodi.

Morana je u našoj školi bila i 2025. godine kada nam je otkrila da upravo s Krešom planira neki veliki projekt, nešto putopisno. Pitali smo u kojoj fazi je taj projekt.

– Voljeli bismo malo putovati uokolo, zezati se i snimiti to. Trenutno čekamo hoće li nam se to odobriti i hoće li nam financirati projekt. Naša ideja je da putujemo po Balkanu, odnosno da obiđemo države u susjedstvu koje možda nisu toliko egzotične i zanimljive. Konkretno, mislimo za Rumunjsku, Bugarsku i sve što nam je u blizini – pojasnila je Morana.

Pitanje: Koje je najčudnije mjesto gdje su vas ljudi prepoznali kao lovce?

Krešo: Prije par godina, išao sam na europsko prvenstvo u kvizu u Španjolskoj. Malo sam putovao po okolnim mjestima i tako smo došli do jedne turističke lokacije. Tamo smo naišli na neke Hrvate koji su nas prepoznali. Doslovce, gdje god ideš neki ljudi će te prepoznati.

Morana: Ista stvar, kad sam negdje na putu, uvijek prođe netko s našeg područja tko me prepozna.

KREŠINI KVIZAŠKI POČETCI

Na televizijskom kvizu Krešo je prvi puta sudjelovao na prvoj godini fakulteta. Prisjetio se da je istovremeno polagao neke ispite i imao snimanja. Profesorica na fakultetu izašla mu je u susret i pomaknula odgovaranje. Završio je na drugom mjestu izgubivši od kvizaške legende Mirka Miočića.

– Mislim da je to velik uspjeh za osamnaestogodišnjaka i to smatram svojim najvećim uspjehom. – rekao je Krešo kojem je najveći finacijski uspjeh bio na kvizu „Sve u sedam“.

Zahvaljujemo Morani i Kreši što su vodili kvizove za učenike i odrasle te što su s nama podijelili zanimljive priče o sebi i svojim kvizaškim početcima.

FOTO: Martin Ivanković, Lovro Čičak